Primjer kratke priče na indonezijskom

književnost Indonezija doista bogat raznim djelima kojima se mogu ponositi do sada. Jedna od njih je saga. Bajke mogu biti poznate kao djela književnost što se sada rijetko može naći. Hikayat je stari prozni oblik koji se nekad nalazio u mnogih Jezik Malajski koji sadrži priče, tragove bajki ili priče o čudu, čudu ili veličini osobe ili glavnog junaka. Dakle, ukratko, saga se može reći kao književno djelo slično bajci predstavljenoj na malajskom pričom pričajući o čaroliji priča.

Vrste Sage

Hikayat je podijeljen u dvije vrste kategorija, naime na temelju kategorije sadržaja i kategorije podrijetla. Na temelju kategorije sadržaj sage podijeljen je na:

• Indijski ep
• Javansko podrijetlo
• Folklor
• Povijest i biografija
• Priča islam
• Razina priče

U međuvremenu, prema svom podrijetlu, saga je podijeljena u četiri klasifikacije, i to:

• Javanski utjecaj
• Izvorni malajski
• Hinduistički utjecaj
• Perzijski utjecaj

Iz ovog objašnjenja vidi se da na sagu utječe nekoliko regija poput arapske, perzijske, malajske, indijske i javanske. Neki primjeri sage koji su do danas vrlo poznati i legendarni su Tisuću i jedna noć, Šri Rama, Panji Semirang, Hang Tuah i tako dalje.

Karakteristike Sage

Kad se gleda iz jezične strukture, pisanje saga ima određene značajke, uključujući sljedeće:

1. Anonimno, autor nepoznat
2. Statički, ne sadrži puno promjena, fiksno
3. Centrična palača ili kraljevska priča
4. Kolektivno i komunalno, zajedničko vlasništvo
5. Tradicionalno, obično sadrži tradicija i Kultura s određenog područja
6. Korištenje jezičnog ponavljanja
7. lik obrazovanje, istinsko obrazovanje
8. Često priča priču između dobrog koje pobjeđuje nad lošim
9. zabluda

Primjer Saga

• Priča o Hang Tuahu

Jednom davno bio je mladić po imenu Hang Tuah, sin Hang Mahmuda. Žive u rijeci Sirena. U to su vrijeme svi u rijeci Duyung čuli vijest da je Teng Raja Bintan bio ljubazan i uljudan prema svom svom narodu. Kad je Hang Mahmud čuo vijest, Hang Mahmud rekao je svojoj supruzi Dang Merdu, “Idemo u Bintan, doista veliku zemlju, pogotovo jer smo siromašni ljudi. Tu nam je lakše naći posao. " Tada je noću Hang Mahmud sanjao mjesec koji pada s neba. Svjetlo je puno iznad glave Hang Tuaha. Hang Mahmud se probudio, podigao sina i poljubio ga. Cijelo tijelo Hang Tuaha mirisalo je na miris. Sutradan je Mahmud ispričao svoj san ženi i djetetu. Nakon što je čula suprugovu priču, Dang Merdu odmah se okupala i pustila svoje dijete. Tada je sinu dao bijelu tkaninu, košulju i traku za glavu. Tada je Dang Merdu, član Hang Tuaha, jeo rižu od kurkume i pileća jaja. Majka je također pozvala vjerske vođe da se mole za sigurnost Hang Tuaha. Kad je završio, zagrlio je Hang Tuaha. Hang Mahmud rekao je svojoj supruzi: "Dobro ćemo se pobrinuti za ovo dijete, ne dopusti da se ono igra daleko." Sljedeći dan, kao i obično Hang Tuah, sjekao je drvo za dnevne potrebe.

Došao je pobunjenik koji je došao na sredinu tržnice, mnogi su ljudi ozlijeđeni i zbog toga čak i umrli djelovati buntovnik. Vlasnik trgovine napustio je trgovinu i pobjegao u selo. U državi Bintan digla se galama i posvuda je vladao kaos. Netko tko je bježao rekao je Hang Tuahu. "Hej Hang Tuah, zar ne želiš umrijeti ako ne uđeš u selo?" Zatim riječ Objesite Tuaha dok cijepate drva, "Ova zemlja ima vojnike koji će ubijati i umrijeti od njega. "dok je razgovarao, majka je vidjela da se pobunjenik kreće prema Hang Tuahu dok je mahao kris.

Njegova je majka vikala iznad trgovine: "Bok, moj sin je brzo potrčao do vrha trgovine". Hang Tuah nije slušao majčine riječi. Odmah je ustao i pridržao sjekiru čekajući bijes pobunjenika. Pobunjenici koji su došli prije Hang Tuaha tada su ga više puta izboli nožem. Tako je Hang Tuah skočio i izbjegao čovjekov ubod. Hang Tuah zamahnuo je sjekirom po glavi pobunjenika, dijeleći pobunjenikovu glavu do smrti. Tako je netko tko je svjedočio incidentu povikao: "Postat će sjajan časnik u ovoj malajskoj zemlji."

Sjajna vijest došla je do ušiju njegovih prijatelja, Hang Jebat, Hang Kesturi, Hang Lekir i Hang Lekui. Odmah su potrčali po Hang Tuah. Hang Jebat i Hang Kesturi pitali su ga: "Je li istina da si pobunjenike ubio sjekirom?" Objesi Tuah nasmiješio se i odgovorio: "Pobunjenici ne zaslužuju da ih ubijaju bodežom, već sjekirom drvo."

Tada je zbog tog incidenta kralj bio vrlo zahvalan za postojanje Hang Tuaha. Ako ne bi došao u palaču, zasigurno bi ga kralj pozvao. Tako je Tumenggung razgovarao i s drugim zaposlenicima koji su bili ljubomorni na Hang Tuah. Dođu kralju nakon rasprava nad.

Pa kad je njegovo veličanstvo kralj sjedio na svom prijestolju sa svojim podređenima. Tumenggung i neki drugi njegovi prijatelji pali su na koljena. Klanjali su se kralju: „Poštujte gospodaru, molim za oprost i blagoslov, do ušiju su mi došle mnoge vijesti o postojanju izdaje. Dugo sam čuo vijesti. "
"Hej, ljudi, o čemu točno vi pričate?", Upita kralj.

"Iskreno, vaše veličanstvo, moji se zaposlenici zapravo ne usuđuju pojaviti, ali Bog hoće." Odgovorio je Tumenggung.

"Bok Tumenggung, samo reci, mi ćemo mu se odužiti", rekao je kralj.

Tumenggung je odgovorio, "Iskreno, gospodaru, izvinjavam se, samo sam se bojao doći ovdje, ali reći ću vam o tome".

Nakon što je Njegovo Veličanstvo čulo priču koja je proizašla iz Tumenggunga, Njegovo Veličanstvo je pitalo: "Tko je ta osoba, Hang Tuah?".
"Tko se još usuđuje to učiniti osim Hang Tuaha?", Odgovorio je Tumenggung, pričajući priču da kada osoblje je vidjelo Hang Tuaha s djevojkom u palači za koju su nešto planirali kraljevstvo. Žena se zove Dang Setia.

Bojala sam se da će joj nešto učiniti, pa sam došla s pratnjom da je čuvam. Nakon što je kralj to čuo, razljutio se, sve dok mu lice nije pocrvenjelo. Tada reče policajcima zlog srca: "Idite, riješite ga se."

Tako se za Hang Tuaha više ne čuje u zemlji, ali Hang Tuah nikada nije umro, jer je, osim velikog oficira, Allahov čuvar. Kaže se da se trenutno Hang Tuah nalazi na vrhu rijeke Perak. Tamo je sjedio kao kralj svih Bataka i šumskih ljudi. Čak je i sada kralj želio nekoga upoznati, a zatim je pitao tu osobu i rekao je, "Zar ne želite imati ženu?"

"Ne želim imati drugu ženu", odgovorio je.

KRAJ

• Priča o Abu Nawasu

"Čarobna boca" nikad ne prestaje, nikad se ne zaustavlja. Njegovo je Veličanstvo uvijek zvalo Abu Nawasa da ga uokvire raznim pitanjima ili nerazumnim zadacima. Danas je u palaču pozvan i Abu Nawas. Po dolasku u palaču, kralj ga je dočekao sa smiješkom. „U posljednje vrijeme imam problema sa želucem. Moj osobni iscjelitelj rekao je da me pogodio vjetar. " Rekao je njegovo veličanstvo započinjući razgovor.

"Oprostite gospodaru, ako mogu učiniti sve dok me kralj ne pozove", pitao je Abu Nawas.

"Samo želim da uhvatiš vjetar koji me napada i zatvoriš ga." Rekao je Njegovo Veličanstvo.

Abu Nawas je šutio. Bez riječi koja mu je izašla iz usta. Nije smislio način kako uhvatiti vjetar, ali mislio je dokazati da je njegov ulov vjetar. Vjetar se ne vidi, pomislio je. Nema ništa čudnije od vjetra. Nije isto što i voda koja je, iako je bezbojna, ali se i dalje može vidjeti u svom obliku. Kralj je dao vremena samo tri dana za Abu Nawasa.

Abu Nawas se vratio kući i donio domaću zadaću od kralja. Međutim, nije izgledao tužno, jer je zaista vjerovao u sudbinu. Abu je bio siguran da će razmišljanjem doći do izlaska iz poteškoća s kojima se suočavaju. Razmišljajući, vjeruje da može pružiti nešto drugima u potrebi, posebno siromašnima. Nerijetko je Abu Nawas donio zlatni novac od kraljeva dara za svoju domišljatost.

Međutim, protekla dva dana Abu Nawas nije imao ideju uhvatiti vjetar, a kamoli ga zatvoriti. Sutra je bio zadnji dan i gotovo je odustao. Abu Nawas nije mogao spavati jer je razmišljao o tome. Možda je to bila sudbina, jer čini se da bi ovaj put Abu Nawas trebao biti kažnjen jer nije uspio zatvoriti vjetar. Šepavo je krenuo prema palači. Između ostavke podsjetio ga je na Aladina i svjetiljku volje.

"Zar džin nije nevidljiv?", Promrmlja Abu Nawas. Sretno je otrčao kući. Stigavši ​​kući, što je brže moguće Pripremio je sve potrebno, a zatim se uputio prema palači. Na vratima palače Abu Nawasa pozvali su stražari koji su ga dugo poznavali. Štoviše, njegovo ga je veličanstvo kralj dugo čekalo.

Kralj je na brzinu upitao Abu Nawasa, "Jesi li zatočio vjetar Abu Nawasa?".

"To je Vaše Veličanstvo", odgovori glasno Abu Nawas. Ozarenog lica dok vadite bocu koja je začepljena. Abu Nawas predao je bocu kralju. Njegovo je Veličanstvo pažljivo vidjelo i promatralo bocu.

"Gdje je vjetar, O Abu Nawas?", Upita kralj.

"U mojem veličanstvu, vaše veličanstvo."

"Ne vidim ništa", reče opet kralj.

"Gospodaru, doista se ne može vidjeti vjetar, ali ako vaše veličanstvo želi znati vjetar, možete otvoriti poklopac boce." Rekao je Abu Nawas.

Nakon što se otvorio poklopac boce, kralj je osjetio vrlo prljav prdec.
"Kakav je to miris, O Abu Nawas?", Upita kralj

"Gospodaru, oduševio sam se i stavio vjetar u bocu da više ne napada. Zato sam ga zatvorio u bocu. " Odgovorio je Abu Nawas dok se bojao.

Kralj nije imao srca da se naljuti na Abu Nawasa. To je zato što se razlozi i objašnjenja Abu Nawe smatraju razumnim. Abu Nawas nije kažnjen i preživio je

KRAJ

• Priča o Ibn Hasanu Syahdanu

Doba Davno je bio jedan bogataš po imenu Sheikh Hasan, puno bogatstva i novca, poznat u svakoj zemlji, je najbogatija osoba, živi u zemlji Bagdad, koja je svugdje poznata kao grad s najvećom gužvom u to vrijeme.

Šejh Hasan je vrlo mudar, voli siromašne, voli siromašne, savjetuje uskogrudne, podsjeća glupi ljudi, poučeni znanju, dobri, čak i ako moraju platiti naknadu, u obliku odjeće ili novca, jer je to puno njegovi sljedbenici.

Šejh Hasan, bogati trgovac, imao je sina zgodnog, tihog i ljubaznog, starog oko sedam godina, zvao se Ibn Hasan. Ibn Hasan je bio zabavan, svi su bili sretni što ga vide, pogotovo njegovi roditelji. Međutim, dijete nije bilo bahato, smireno, iako mu je život bio pokvaren, nije nedostajalo odjeće, ali Ibn Hasan nije volio pretentati, zbog toga su ga roditelji jako voljeli.

Njegov je otac pomislio: "Koliko griješim, voleći izvan granica, bez razmišljanja, što ako Konačno, srdžba Boga Velikog, moram biti neposlušan, nesposoban obrazovati djecu, proučavati znanje koje je koristan."
Nazvan sinom, dječak je odmah prišao ocu. Milovao je svog sina, dok mu je savjetovano da recitira Kuran, rekao je: "Sad je vrijeme moj sin, zapravo sam zabrinut, ali idite u Egipat, pronađite put do vrline.

Ibn Hasan je odgovorio: "Oče, ne oklijevaj, a kamoli idi u slavu, put smrti je sve što živim." volji svojih roditelja, poslušat ću, neću odbiti, danju i noću samo naredbe mog oca i majke koji su sluge kasnije.
Duga priča, Ibn Hasan, koji je išao u internat, odvojen od roditelja, srce mu je bilo jako tužno, majka nije mogla podnijeti plač. Morao se rastati od svog mladog sina, još nedovoljno starog.

"Kasnije, kad Ananda stigne, na mjesto za lutanje, pripazite da se brinete o sebi, jer je daleko" od roditelja, moraju znati nauku o životu, ne budite tvrdoglavi, arogantni i arogantni, osjećajte se više iz drugi, osjećaju se bogatima i vrijeđaju druge. Ako to radite, vaš život neće biti sretan jer su svi neprijateljski raspoloženi, nitko to neće htjeti pomozite, ako je loše to se neće primijetiti, biti na nečijem teritoriju ako kuja dobije nevolja. Pazite da stvari ne shvatite olako.

"Ono što si rekao, uvijek ću pamtiti i zapisati u svom srcu, moli za mene da budem siguran, nadam se da neću krenuti pogrešnim putem, poruka Majko, bdjet ću danju i noću. "

Duga priča, Ibn Hasan je otišao i od djetinjstva su ga pratila njegova dva njegovatelja. Mairin i Mairun. Oni hodaju. Dolazak u središte Egipta.

Jednoga dana poslije podneva Ibn Hasan je šetao i sreo osobu po imenu Saleh koja se upravo vratila iz škole, Ibn Hasan je pozdravio: "Odakle dolaziš?"

Saleh je pristojno odgovorio: "Došao sam kući iz škole." Ibn Hasan ponovo upita: „Šta je škola?“ Molim vas objasnite mi.
"Škola je mjesto za znanje, mjesto za učenje, brojanje, pisanje, čitanje, učenje bontona, mora biti u skladu s pravilima."

Čim je Ibn Hasan čuo objašnjenje, koliko je njegovo srce bilo sretno i odmah se vratio kući u Kyai i zatražio dozvolu za učenje u školi, u potrazi za znanjem. A sada mi recite što zapravo očekujete? ”, Pitao je Kyai

Rekao je to s ciljem testiranja učenika želi li zaista tražiti znanje ili samo kao izgovor za pohvale. Ibn Hasan je spustio glavu, odgovorio je pomalo posramljeno, "Želim objasniti zašto se toliko trudim, neumorno tražim znanje.

Ljudi misle da mu, jer je moj otac bogat, novca ne nedostaje. Ali moje mišljenje nije takvo, bilo bi jako neugodno kad bi moj otac umro, sva imovina pala je u moje ruke dok nisam bio u mogućnosti njome pravilno upravljati. Tu sluga izgleda sve gluplje.

Rang djeteta je također isti, iako ne smije prelaziti njegove roditelje, barem mora biti isti kao i njegovi roditelji.
Stoga budite uvjereni u Kyai sa željama svog učenika i dopustite mu da uči u školi.

KRAJ

Ovo je informativni članak o primjerima kratkih priča na indonezijskom. Može biti korisno!