3 razlike u rečenicama i rečenicama na indonezijskom

Rečenice i rečenice dvije su vrste jedinica Jezik U jeziku Indonezija, osim morfema, fonema, vrste riječi, i fraze na indonezijskom. Oboje imaju svoje osobine zbog kojih su toliko različiti. U ovom će se članku raspravljati o karakteristikama njih dvoje, zajedno s razlikama između njih dvoje. Diskusija u pitanju je sljedeća!

1. Rečenica

Rečenica je jedinica riječ, fraze i rečenice koje mogu biti samostalne i imaju posebna značenja u sebi. Sama rečenica ima brojne elemente, pri čemu rečenični elementi na indonezijskom sastoji se od subjekta, predikata, objekta, komplementa i opisa. Uz elemente, rečenice imaju i niz osnovni rečenični obrasci i primjeri, gdje se uzorak sastoji od S-P, S-P-O, S-P-O-K, i tako dalje.

Rečenice također imaju niz posebnosti, pri čemu obilježja rečenica na indonezijskom podrazumijeva se:

• To je jezična jedinica koju čine fonemi, morfemi, riječi, fraze i rečenice.
• Može stajati sam.
• Ima završni intonacijski obrazac.
• Postojanje upotreba velikih slova i upotreba interpunkcije.
• Osnovni uzorak je raznolik, to mogu biti S-P, S-P-O-K ili drugi uzorci.

2. Klauzula

Klauzula je kombinacija dviju ili više riječi koje imaju predikat i mogu postati rečenicom. Sama klauzula često se brkaju s frazama. Zapravo, između fraza i rečenica postoji niz razlika, pri čemu je jedna od njih predikatski element u kojem klauzula ima element, dok ga fraza nema. Kao i rečenica, klauzula na indonezijskom Također ima niz karakteristika, i to:

• Ima jedan predikat.
• Nema konačni intonacijski obrazac.
• Počinje velikim slovom, ali nema interpunkcije.
• Ako stavite interpunkcijske znakove i konačni intonacijski obrazac, tada će se klauza pretvoriti u rečenicu.
• Ima uzorak S-P.

Iz Iz gornjeg objašnjenja možemo pronaći razliku između dvije jezične jedinice. Mjesto ovih razlika su:

1. Rečenica je jezična jedinica koju tvori nekoliko jezičnih jedinica, uključujući klauzule. U međuvremenu je klauza jezična jedinica koja tvori rečenicu.
2. Rečenice imaju konačni intonacijski obrazac i interpunkciju. U međuvremenu, klauzula nema ova dva elementa. Čak i ako se klauzula doda s ova dva elementa, klauzula više nije klauzula, već je postala klauzula vrste rečenica.
3. Dobro rečenica kao i klauzule, obje imaju poseban obrazac. Rečenice imaju različite obrasce, gdje se rečenice mogu pisati u uzorcima S-P, S-P-O, S-P-K, S-P-Pel i drugim osnovnim rečenicama. U međuvremenu, klauzula u svom pisanju ima samo jedan vrlo jednostavan obrazac, pri čemu klauzula sadrži samo S-P uzorke.

Široko govoreći, možemo zaključiti da se razlika između rečenica i rečenica na indonezijskom sastoji od tri čimbenika. Ti čimbenici uključuju oblik dva elementa, prisutnost ili odsutnost sadržaja uzorka konačna intonacija i interpunkcija u njoj, a posljednja su posebni obrasci korišteni u rukopis.

Stoga rasprava o razlici između rečenica i rečenica na indonezijskom. Nadamo se da je korisno i da može dodati uvid svim čitateljima, kako u pogledu rečenica i rečenica, tako i u indonezijskom. Hvala i hvala.